Da se Boka sve do Prvog svjetskog rata mogla zvati “Zalivom svile” nije toliko poznato.

1834. u Boki je radilo 13 predionica svile! Samo u predionici braće Sbutega u Prčanju bilo je
zaposleno 50 ljudi.

Od svile koja se od sredine 19. vijeka proizvodila u Boki izrađivana je uglavnom svečana odjeća,u ponudi je bilo čak šesnaest vrsta svilenih tkanina: amoere, bavela, camelot, ganco, damast, dopio, velo…

Od njih su izrađivane košulje, kotule (suknje), kamižole (kratke jakne)…

Tokom cijelog 19. vijeka Boka je bila jedan od poznatijih svilarskih krajeva. Iz ovog dijela carevine svila se izvozila u gotovo sve djelove tadašnje Evrope, istina u malim količinama. To govori da je proizvodnju svile, odnosno čaura svilene bube Austrija zatekla u Boki. U prilog tome govori i podatak da je u knjigu Uprave grada Kotora, 17. oktobra 1333. godine zabilježeno ime kotorske sviloprelje Dobroslave. Može se pretpostaviti da se svilena buba već tada gajila i u okolini Kotora.

Prčanj je gotovo 60 godina bio svilarski centar, a po zatvaranju fabrika u tom mjestu, otvoreno je desetak manjih u Kotoru i Herceg Novom. Početkom Prvog svjetskog rata otkrivaju se sintetičke niti koje, zbog jeftine proizvodnje, ugrožavaju svilarstvo koje polako nestaje i pored napora ondašnjih državnih organa da se nastavi. Još se poneko bavio uzgojem sve do pedesetih godina 20. vijeka kada bokeško svilarstvo odlazi u prošlost.